Grupa Terra Slaves nastavlja svoju tradiciju stvaralaštva te, u duhu prethodnih pjesama, objavila novu pjesmu U onaj dan. Terra Slaves u dosadašnjim radovima, bilo glazbenim, poetskim ili video uradcima, naglašava složenost tradicije, običaja i vjerovanja te kroz elemente kojima izražava umjetnost provlači jednu univerzalnu poruku koja služi kao katalizator i spona koja ih sve objedinjuje. Te su poruke često alegorične te postižu svoj najintenzivniji utjecaj kada počnemo raščlanjivati njihove uratke.

“U onaj dan” prije svega je didaktička pjesma koja postavlja odnos suca i osuđenika. Poziva na ispit savjesti i samorefleksiju, a čitatelj ili slušatelj, dajući sebi odgovor na pitanja iz pjesme, stiže do pouke i spoznaje koja je jedinstvena za njega. Biblijski utjecaji, posebice oni iz prispodoba Isusa Krista, koji se inače provlače kroz liriku Mate Bevande, idejnog nosioca benda, dolaze u prvi plan, kao i mnoštvo ostalih kršćanskih motiva (ulje, svjetlo, vječnost, pročišćenje) koji su duboko povezani s narodnim identitetom hercegovačkog podneblja.

Postaje posebno zanimljivo kada primijetimo cikličnost, odnosno ponavljanje ljudskog obrasca ponašanja, koji unatoč istim pogreškama i razaranjima ne jenjava, već ponavlja svoju sudbinu i zapečaćuje je. To se primijeti u pjesmi kada promislimo o tome u kakve nas uloge pjesnik stavlja, kakav ton pjesme postavlja i s kakvim nas spoznajama, odnosno zaključcima, upoznaje.

U prvoj strofi pjesme pjesnik nas poziva na slavlje, poziva nas kao svatove, poziva na zajedništvo, ali nas istovremeno izjednačava, odijevajući nas u bijele košulje. No zašto nas stavlja u boje mira? Time nas postavlja u metafizičku formu u kojoj više nemamo priliku činiti ni dobro ni zlo. Došlo je vrijeme za polaganje računa. Taj izuzetno teatralan i apokaliptični prizor drži nas na mjestu dok pisac postupno stvara ton i napetost. Oslanjajući se na postavljena pitanja u drugoj strofi, M. Bevanda prepušta savjesti čitatelja ili slušatelja da, na temelju vlastitih iskustava, misli i pogrešaka, sam sebi postavi beskompromisnu dimenziju limba. Konotativna značenja pitanja prisvajamo iz kršćanske kulture, pa se simbol ulja može protumačiti kao tijelo, svjetlo kao duh, a mlada kao ljubav koju smo iskazivali tijekom života. Bevanda postavlja ultimativno pitanje po kojem se mjeri ljudska dobrota: Koliko si tijekom života na zemlji ljubio?

Bevanda zatim pokazuje suosjećanje u trećoj strofi, stavljajući sebe u poziciju osuđenika. Suptilno implicira da nitko nije iznad Božjeg zakona te da isto čeka sve ljude na zemlji.

Pjesnik vrlo simbolično naglasak stavlja na središnju i zadnju strofu, koje označavaju prijelaz. Motivi kraja, svršetka, ali i novog početka – raja – postavljaju te strofe u bezvremenski okvir i izolirane konstante koje ne podliježu propadanju. Tako se dodatno pojačava mitološki odnos između kraja i početka. Zadnja strofa posebno snažno i rastegnuto nudi slikovit prikaz pečata. Žuti dukati, pročišćeni u vatri svijeta, stvaraju kozmološku sliku o postanku grijeha koji zapećaćuje ljudsku sudbinu, odnosno govore o iskonskoj prirodi čovjeka – da je čovjek u svojoj biti grešan. Vatre svijeta simboliziraju ovozemaljske patnje kroz koje se duša pročišćuje. Da bi se ta misao lakše prikazala, vrijedi spomenuti kako se nekad žuti vosak palio i topio nad pismom, a zatim bi se pismo zatvaralo pečatom.

Igra brojeva Bevandi nije strana, te u svojoj simbolici, slučajno ili namjerno, koristi 8 strofa i 30 stihova. Broj 8 općenito je simbol vječnosti u književnosti. Simboliku broja 30 pronalazimo u Knjizi Brojeva, poglavlju 30.

Mate Bevanda u svojoj pjesmi kroz višeslojnost postiže katarzičan učinak, što ga čini vrlo promišljenim i kvalitetnim pjesnikom.