Ovih smo se dana prisjetili Salinasa Pricea, meksičkog istraživača koji je uzburkao tadašnju domaću i svjetsku javnost smjelom, ali nipošto nerealnom, teorijom postojanja onoga što nazivamo drevnom Trojom na tlu Hercegovine i Dalmacije. Knjige ”Homerova slijepa publika” (1986.) i ”Atlas Homerove biografije” (1992.) bile su uvod u sintezu svih spoznaja koje je objedinio 2006. – u knjizi ”Homerski šapati”. Četvrta knjiga bila je na putu, no smrt ga je zatekla pri samom pisanju 13. kolovoza 2012.
Salinas je tijekom 60.-tih i 70.-tih godina prošlog stoljeća posjećivao Gabelu. Ostvario je dobru komunikaciju i obiteljsko poznanstvo s Draganom Bradvicom, turističkim djelatnikom koji je bio njegov vodič i najbolji reprezent ove ideje na našim prostorima. Sakupljeni spoznajni materijal objelodanjen je sredinom osamdesetih godina knjigom ”Homerova slijepa publika”. Tih godina oči javnosti budno su pratile ono što se događa u Gabeli, oči iste javnosti koja će pod utjecajem ”velikih svećenika” znanosti s izrugivanjem odbaciti ovu teoriju kao nešto što je hereza.
Price u Gabeli tijekom 80.-tih godina 20. stoljeća
No tih godina ljudi su hrlili u Gabelu. Komunističke vlasti, naravno, nisu bile oduševljene jer teorija im je kvarila koncepciju na način koji ni sami nisu mogli objasniti. Znate ono kad ograničeni um vikne ”NE MOŽE!” samo zato jer ne može naći objašnjenje – zbog straha da će ono poljuljati paradigmu ideologije koja je repertoaru.
Poslije devedesetih interes je ugašen slijedom istupa ”eminentih stručnjaka” protiv Salinasa Pricea, unatoč tome što je 2010. Salinas ponovno dolazio u Gabelu u nadi da će iznaći načina za pokretanje ozbiljnih arheoloških istraživanja. Bilo je čak nešto i dogovoreno, no ”viša sila” spriječila je rad.
U mainstream diskursu često se Salinasa opisuje kao romantičara i zanesenjaka i navode se neki njegovi argumenti koje su dvojbene naravi, primjerice oni jezični – tipa naziva narodnog kola ”trojanac” i dovođenje ovog plesa u vezu s nazivom Troja, spominje se njegovo izjednačavanje Trojanaca (Arimoja) s Delmatima. Omiljen argument ”stručnjaka” koji žele pokopati Pricea je onaj za otok Lezbos – Brač, gdje je on, više u šali, davao argument za naziv otoka da je danas omjer žena naspram muškaraca pet naprema jedan.
Ples ”Trojanac” poznat je od pradavnih vremena na našem području. Oponaša krug/kolo godine. Makedonska verzija ovog plesa je ”Oro”, što je opet u sličnosti s ”orao”, a to je totemska ptica Peruna/Ilija i često se znak orla crta unutar kruga (kola).
Optužuje ga se za plagijat rada Aristida Vučetića iako je Salinas sam priznao da mu je ovaj pisac bio jedan od bitnih izvora informiranja.
Mistični otok Mljet na kojem je, prema Vučetiću, Odisej bio zatočen među Agigijima i nimfom Kalipsom. Zanimljiv je naziv ”Agigi” i podsjeća na sumerske Igigije, anunakije podzemlja koji su živjeli u špiljama. Vučetić navodi i špilju na Mljetu gdje je završio Odisej.
Ono što se rijetko spominje, a što itekako ima uporište u dokazivanju priče o Troji, to je njegovo posjedovanje NASAinih satelitskih snimaka u vrijeme dok nije bilo google eartha te njegov intenzivan interes za astrologiju i astronomiju. Upravo kroz ove dvije činjenice Salinas daje i opipljive argumente za svoju teoriju.
Salinasova posjeta Čapljini 80.-tih godina 20. stoljeća povodom njegove prve knjige.
Zašto se potencira samo jedna strana medalje, možemo samo nagađati, ali ne možemo se oteti dojmu da je ovdje riječ o sukobu onog iskonskog, neposrednog, intuitivnog, analitičko-sintetičkog ljudskog duha s onim umjetnim, materijalističkim, fragmentiranim, robotiziranim, hladnim i slučajnim, kakav je pravac novovjeke znanosti koja ne priznaje interdisciplinarni pristup, iako se kune u njega.
Salinas Price tvrdio je, između ostalog, da su Prijamovi dvori / Apolonovo svetište (opservatorij) bili glavni dio samog trojanskog svetog grada. Svetište se nalazilo na gabeoskom brijegu Avali, na mjestu gdje je danas groblje, pored crkve sv. Stjepana. Koja slučajnost da se ovaj dio u narodu nazivao Kaptol. Gabela/kapela, kapa, kupola, kaptol – mjesto upravljanja i sve konotacije su slične.
Crkva sv. Stjepana na brdu Avala
Kružni oltar pokraj crkve sv. Stjepana, mjesto opservatorija prema Priceu
Povucimo ručnu i razmotrimo tko je Apolon i što on predstavlja. Apolon je Zeusov sin, sin Neba, odnosno samo sunce. U Egiptu imamo Horusa – Ozirisovog sina, kod Kelta Lugh je sin Dagde, kod Indijaca Krišna je sin Višnua, kod starih Slavena Jarilo (Hors) sin je Peruna i da ne nabrajamo dalje. Princip je isti, sve su ostalo nijanse, kako reče pjesnik. Nebo i Zemlja na ovaj ili onaj način rađaju dijete – Sunce. U tu igru upliće se i bog podzemlja Donn, Seth, Toth, Veles, Hefest, Tyr, Tur itd. Sunce tijekom godine prolazi kroz različita sazviježda, koja pak imaju svoj preslik na samoj zemlji, a prividno prolazi i kroz faze dužine dana, što se tumači njegovim boravkom u gornjem (Perun) ili donjem (Veles) svijetu. Drevni narodi su naspram sunca imali osam datuma u godini koje su posebno štovali – početak i sredina proljeća, početak i sredina ljeta, početak i sredina jeseni, početak i sredina zime. Na konto ovoga pravili su opservatorije koji su na najbolji mogući način akomulirali energije sunca i koji su bili postavljeni u prostor, na način kako bi u taj dan sunce izlazilo/zalazilo u posebnom položaju.
Kvantna komparacija teriomorfnih likova s astronomskim odrazima na Zemlji u krugu godine
Salinas Price gajio je pretpostavku da se kraj crkve sv. Stjepana na brijegu u Gabeli nalazio taj opservatorij. Povijesni kontinuitet svetih građevina kasnije je na tom mjestu donio stećke, a danas je tu kružni oltar na kojem je kip Isusa Krista koji kleči i moli u maslinskom vrtu, okrenut prema istoku, prema mjestu odakle će sunce izaći na dan proljetnog ekvinocija.
Isusov kip u središtu koncentričnih krugova koji čine oltar
Izlazak sunca na proljetni ekvinocij 2022.
Preklopna slika snimke dronom i google eartha iznad oltara na dan ekvinocija – 21.3.2022. Kip Isusa centriran je ravno prema istoku, odnosno prema izlasku sunca.
Isus moli u tišini, sam u boli, okružen maslinama s kojim ga je par dana prije dočekala zanesena svjetina, koja ga je sada bezdušno ostavila.
Kad smo već kod maslina, datum 13. ožujak za drevne narode predstavljao je blagdan koji se kod Slavena zvao Maslenica. Bio je to dan kojim je počinjao veliki tjedan pred ekvinocij koji je smatran uskrsom sunca. Zašto uskrsom? Zato jer od toga dana dan postaje duži u odnosu na noć. Blagdan Maslenice nakon dolaska kršćanstva očuvao se u pravoslavlju kod istočnih Slavena (Rusi, Bjelorusi, Ukrajinci). Obilježava se prije korizme koja je uvod u Veliki tjedan kad je Isus došao u Jeruzalem pred svijet koji ga s radošću primio s maslinovim grančicama u ruci, da bi ga poslije razapeo.
Spaljivanje Moranine lutke tijekom blagdana Maslenice u Rusiji. Morana predstavlja zimu koja ima otvoriti put novom proljeću. Ovo je jedna od brojnih varijanti fašničke tradicije.
Salinas je spominjao upravo značaj ravnodnevnice u kontekstu objašnjenja same trojanske bitke i događaja koji su se u to vrijeme odigravali kako na nebu, tako i na zemlji.
Ovdje vidimo Salinasovu skicu trojanskog opservatorija/Prijamovih dvora na brdu Avala, koja je bila orijentirana savršenom linijom istok-zapad, odnosno linijom ekvinocija. Salinas tvrdi da je ovdje sve do sredine 20.stoljeća bilo 12 stećaka (dvanaest mjeseci u godini?). Stećci su kasnije maknuti.,
Skica opservatorija iz knjige ”Homerski šapati”
Također spominje Dardance i moguću zamjenu ”dar” i ”var” i isti narod Dardance i Vardijce, od kojih su Grci izmislili Varvare (Barbare) kao sinonim za gorštake i po njihovim kriterijima – necivilizirane ljude. Po Salinasu upravo su oni bili ti koji su priču donijeli u helenski kontekst, a koja se pripisala Homeru. A pitanje jest koliko je Homer bio stvarna ličnost zbog toga što su se sami pjesnici koji su pjevali epove o ovom boju uz liru nazivali homeridima.
Lijerica/lirica/lira jedno je od najstarijih tradicijskih hrvatskih glazbala. Možemo je vezati za pojmove ”Ilir”, ”lirska pjesma”, ”Ilij” i sl. Njome su se od pradavnih vremena služili pjesnici iz naroda kako bi opjevali neke događaje iz povijesti.
Prognani Trojanci osnovali su tako dva najvažnija središta istočnih i zapadnih Slavena – Moskvu i Varšavu. Varšava je nastala blizu mjesta gdje se rijeka Narev ulijeva u Vislu. ”Narev” je u etimološkom smislu sestrinski pojam ”Neretve”. Pjesme i legende Rusa, Čeha, Poljaka i drugih istočnih i sjevernih Slavena govore o tome da su oni, preko svojih osnivača Leha, Čeha i Meha, u svoje sadašnje postojbine došli s balkanskog poluotoka. Leh je osnovao Poljsku, Čeh Češku, a Meh Kijevsku Rus na teritoriju današnje Ukrajine. Mosk se navodi i kao Ilov brat (Ilov Mosk- zvuči poznato?
)
Postoji i hrvatska verzija priče o Lehu, Čehu i Mehu koju je prvi zapisao Ljudevit Gaj 1851. Njihov otac po toj verziji zvao se Hrvat.
Totemski orao vodi braću Čeha, Leha i Meha, u bijegu od Rimljana – u nove postojbine na istoku
Salinas govori o padu nečega s neba (meteora i sl.), što izaziva rupu i mulj (ilovaču), a narodne predaje o nastanku rupa u zemlji (Jelim, Kuti i sl.) potvrđuju moguću vezu (priče o Gavanu, o sv. Petru i sl.) istine i mita. Zato je za Pricea Helespont (mjesto gdje je sa zlatnog ovna pala Friksova sestra Hela) upravo dolina Skamandra/Neretve. Zlatni ovan je zamjenska žrtva Zeusu za poštedu života Atamantovog sina. Njegovo runo obješeno je u Kolhidi a poslije su ga tražili Jazon i Argonauti. Priča bi bila mnogo razumljivija kada bi izdigla s razine mita i povezala s astronomijom i toponimijom.
Prikaz Sodome jedna je od inačica drevne katastrofe koja se u našim krajevima očuvala kroz legende o zlom bogatašu Gavanu
Zlatno runo u Kolhidi – meta potrage Jazona i Argonauta
Knjiga ”Homerski šapati” svakome je dostupna. Svatko može napraviti vlastitu instrospekciju, sagledati stvar iz više kutova i donijeti vlastiti zaključak.
Posebnu upečatljivost u djelu ”Homerski šapati” daju komparativni prikazi zemljovida Hisarlika i jadranskoga akvatorija, gdje priča stvarnog opisa događaja u Ilijadi i Odiseji i položaja glavnih nebeskih tijela ide u korist Gabele.
Ovi zemljovidi daju usporedbu izlaska sunca Gabele i Hisarlika. U ”Ilijadi” se spominje da su sunce i sve ostale zvijezde izvirali iz dalekog mora na istoku. Kao što vidimo, priča više odgovara Hercegovini nego Turskoj jer, ako gledamo iz pozicije Turske, nema mora na istoku.
Komparacija Gabele i Hisarlika u pogledu ”izviranja” nebeskih tijela
Ekvinocijsko poravnanje također je logičnije u jadranskom slivu nego u Turskoj, gdje sunce, da bi priča bila valjana, pravi rock’n’roll na nebu, mada znamo da je njegova prividna putanja simetrična, i ekvinocijski doslovno spaja istok i zapad.
Komparacija Gabele i Hisarlika u pogledu ekvinocija
Oestera (Estera) keltska boginja proljeća i ekvinocija. Tu su totemske životinje sova (kukavica) i zec (kao kod slavenske Mare koja ponovno postaje djevojka nakon starice Morane)
Salinas Price posebno je naglašavao upravo astro-toponimsku vezu a ona se ignorira bez obzira na sve dokaze koji su postavljeni u knjizi. Kulturno-antropološko-lingvistička korelacija ozbiljno se zapostavlja na uštrb grubih povijesnih procjena i sumnjivih dokaza.
Nošeni idejom opservatorija, dali smo si oduška snimiti posebne položaje izlazaka sunca na mjestu ovog oltara, kako bi se empirijski uvjerili u mogućnost postojanja opservatorija na ovom mjestu. O tome pravimo poseban video koji će opisati izlazak sunca iz pravca Budisavine na dan 2. veljače (početak ljetnog razdoblja godine) Na na ovoj slici vidi se presjek linija izlaska u glavne solarne datume u godini, te njihovo križanje preko oltara u Gabeli.
Iščitavajući Ilijadu Salinas Price dao je moguću lokaciju groba samog Ila (Elija, Helija, Hela koja pada u Helespont, Jela?). To je mjesto, prema iščitanim argumentima, tamo gdje pada zadnja zraka sunca na ekvinocij. Međutim naše uspoređivanje google eartha, stelarijuma i linija potvrdilo je liniju moguće lokacije – no ne za ekvinocij, nego za svetog Stjepana, po kome crkva nosi ime, dakle za početak jeseni starog kalendara, za Ilov dan, Ilindan. Zabuna kod Pricea dogodila se vjerojatno zbog toga što je uzeo ekvinocij kao početak jeseni. To je odlika današnjeg kalendara. Drevnima je ekvinocij bio sredina jeseni, dok su početak bili prvi dani kolovoza.
Salinasova pretpostavka lokacije Ilova groba
Linija koja veže oltar s pretpostavljenim Ilovim grobom pravac je zalaska sunca na dan 3. kolovoza
Preklapanje linije, drona i google eartha u pravcu Ilova groba
U kontekstu zlatnog runa spomenuli smo Kolhidu u Gruziji. Tamo se u gradu Kutaisi, na glavnom gradskom trgu nalazi fontana-spomenik zlatnom runu. Ako povučemo liniju od fontane do oltara u Gabeli, vidimo da se ona poklapa sa Salinasovim uvidom o položaju žetvene zvijezde Spice 1 183 godine prije Krista, kada se po pretpostavkama i dogodio Trojanski rat.
Koncentrični krugovi oko spomenika zlatnom runu u Kutaisiju
Pravac izlaska zvijezde Spice u knjizi ”Homerski šapati”
Linija koju smo otkrili povezuje spomenik zlatnom runu i oltar u Gabeli, a poklapa se s pravcem izlaska Spice prema Priceu – u vrijeme Trojanske bitke.
Spica – to je zora koja donosi pomirenje, žetvu i sklad, ili kako u Ilijadi kaže: ”oganj naličan zvijezdi žetve, što s najvećim sjajem sjaji se, pošto u vodi okeanskoj okupa sebe”.
U Ilijadi se navodi žetvena zvijezda kao ”Zora u šafran plaštu”. Neovisni istraživač i naš prijatelj Mate Puljak nedavno je posjetio Gabelu i napisao istoimeni osvrt na trojansku Gabelu. U svakom slučaju preporučamo za čitanje: http://piramidasunca.ba/bs/blogovi-3/mate-puljak-blog-x/item/17530-gabela-%E2%80%9Ezora-u-%C5%A1afran-pla%C5%A1tu%E2%80%9C-1.html
SPICA – najsjajnija zvijezda zviježđa Djevice, vezana je za razdoblje žetve.
Još jedna zanimljiva stvar jest narodni običaj vezan za proslavu sv. Stjepana, tj. spomena Našašća relikvija – 3. kolovoza. Vozalo se u kočijama, igralo se kolo, palili su se krijesovi.
Po pravoslavnoj predaji na svetog Iliju (2.kolovoza) prijepodne je ljeto a poslijepodne jesen što se uklapa s teorijom početka jeseni i žetve po starom kalendaru. Po priči orlovi (Perun/Ilijini totemi) tada ne piju vodu.
Gromovite (vatrene) kočije svetog Ilije
Zanimljivo je to da sazviježđe Sirijusa, koje su drevni narodi štovali kao kolijevku života na zemlji, zvali su je i majkom, tijekom godine ima svojih pet specifičnih datuma kada ono igra posebnu rolu u odnosu na sunce. Ti datumi su otprilike u razmaku od 72-73 dana. To su 1.siječan, 13. ožujak, 25. svibanj, 6. kolovoz i 18. listopad.
Na spomenuti 13. ožujak Sirijus zalazi točno u ponoć što se može tumačiti nestankom zimskog oblika majke Zemlje (spaljivanje Morane).
Fotoaparatom naše udruge uslikali smo Sirijus s maksimalnim zumiranjem
Zalazak Sirijusa točno u ponoć u noći s 13. na 14. ožujka
Dan 25.svibanj bio je dan žalosti za drevne. Tada je Sirijus nestajala s noćnog neba sjeverne hemisfere i nije je bilo sve do početka kolovoza. Zvijezda se žrtvuje i odlazi s noćnog neba kako bi narodu omogućila bogato dozrijevanje plodova. Taj je dan za vrijeme SFRJ bio proglašen Danom mladosti u spomen na rođendan diktatora Josipa Broza koji je imao nadimak Tito. Tit je jedna od inačica boga smrti i podzemlja (Totha) koji Sirijus (Sotis) odvodi od očiju ljudskih.s noćnog neba. Ona se opet vraća početkom kolovoza, u periodu od 1. do 6. kada je ”prirodni” Dan mladosti. Baš toliko traje međugorski susret mladih koji završava misom zornicom na Križevcu u trenutku kada Sirijus izađe neposredno prije Sunca.
Misa zornica na Križevcu kojom završava Susret mladih uz svitanje sunca (i Sirijusa), dana 6. kolovoza
Aplikacija Stelarium pokazuje istovremeni izlazak Sunca i Sirijusa u razdoblju početka kolovoza
Sirijus (Sova/ slavenska Mater Sva) kao boginja Isis na međi godine, između bika (Setha, podzemlja) i Ozirisa (nadzemlja). Teriomorfni oblici najbolje su objašnjavali nebeske pojave
U župi Sovići Grude očuvan je drevni običaj za Stipandan kada se zapale dvije vatre u obliku slova S, sa svake strane križa, koji je u sredini, i koji također gori. S S je drevni sveti simbol koji je zlouporabljen od strane nacista. Latiničko ”S” razvilo se iz rune imena ”Sovilo”, koja znači ”sunce”, a korijen vuče iz sanskrtskog ”surya”, a to je opet jedno od imena za Sirijus. ”S S” je moćan simbol jer za drevne zajednički (helijakalni) izlazak Sunca i Sirijusa imao posebnu važnost. Vjerovalo se da su to dva sunca koja će dati snagu i bogatstvo budućoj žetvi.
Objašnjenje sovićkog ”S S” je ”sveti Stjepan”. No postoji šansa da to znači upravo ”Sunce” i ”Sirijus” budući da je to tradicija kojoj se ne pamti početak. Sunce i Sirijus početkom kolovoza izlaze u isto vrijeme. Između njih je točka istoka (u sovićkom slučaju križa?)
”S S” i križ u Sovićima
sowil/dva sowila – svastika/ dvije svastike – kolovrat
Dva Sowila u znaku SS trupa
Gabela je mjesto susreta, mjesto borbe, mjesto prevrata. Kroz čitavu povijest ta se karma prebijala preko leđa ovog mjesta, ratovi, previranja, odmazde, trgovina, granice… Ima li kraja? Hoće li čovjek koji je došao s drugog kraja svijeta i čiji je prah razasut preko Ilija, donijeti mir u traženju istine, ili ćemo tapkati u nemiru naše neproživljene prošlosti koju su pisali drugi?
Zvijezda Spica, zora nakon pomora, donosi razdvajanje i ona vrijedi ako donose plod, plod je žetva. Zato su žrtva i žetva i u izgovoru slični. U vremenu smo korizme i priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Korizma se određuje prema mjesečevom kalendaru. No ako ćemo pratiti sunčev i fiksni, onda je 20. ožujka Uskrs, za kršćane – pobjeda Krista nad smrću, za pagane – pobjeda sunca nad mrakom. Salinas je ovoj ideji posvetio život. Bio je hvaljen pa ismijan. Isus Krist je i sam bio hvaljen pa ismijan, no njegova riječ: ”Ja sam se zato rodio i došao na ovaj svijet da svjedočim za istinu, svatko tko je prijatelj istine, sluša moj glas!”, prevazilazi svjetovni, pilatovski relativizam: ”Što je istina?”
Dana 29.prosinca 2022. napustio nas je i Dragan Bradvica, višegodišnji turistički djelatnik i veliki prijatelj Salinasa Pricea. Dragan je bio neizostavna savjetodavna figura naše udruge, čovjek neopterećenog, otvorenog uma, s kojim je uvijek bilo gušt sjesti, popiti kavu, i otvoriti teme o kojima rijetko tko se usudio misliti a kamoli progovarati.
Dragan je također mnogo toga znao i vjerovao je da će doći vrijeme konačne kompenzacije spoznaja o Gabeli.
To vrijeme nije došlo. Još…
Upravo zbog Dragana i Salinasa mi želimo nastaviti ovu divnu i neispričanu priču.
Dragan Bradvica sa suprugom Grozdanom
P.S.
Ovaj članak plod je naših vlastitih istraživanja i usporedbi, bez želje da se ikome išta natura. Područje naše drevnosti (drijevnosti) je sklisko, nedovoljno istraženo, ali svakako intrigantno i primamljivo. Odgovore i zaključke pronađite sami za sebe!
