Kako riječi ‘rod’, ‘red’, ‘rud’, ‘rad’ i ‘rid’ otkrivaju drevni krug života
JEZIK KAO ŠIFRA PREDAKA
Dok lingvisti uglavnom promatraju jezik kao dinamičan sustav komunikacije koji evoluira s razvojem društva, analiza izvora riječi i njihovih semantičkih polja otvara i drugačije perspektive.
Ako se usredočimo na drevne korijene, nerijetko vidljive i u sanskrtu (drevnom jeziku za koji se smatra da je baza indoeuropskih jezika), uočavamo potencijalne veze ne samo u zvuku i obliku, već i u samom polju značenja. Umjesto isključive evolucije, možda je riječ o širenju iz zajedničkog izvora gdje su izvorne riječi sa sobom nosile slojeve značenja koji su se kasnije granali. U slavenskim jezicima, čini se, ta drevna nit je posebno očuvana. Stoga, ako zađemo u gustu šumu etimologije, možemo donijeti zaključak da jezik nije samo niz slova – to je mapa svijeta koju su naši preci uklesali u zvukove.
U slavenskim jezicima, riječi poput rod, red, rud, rad i rid postavljaju prostor mitske igre između predaje, prirodnih zakona, toponimije, poljoprivrednih i godišnjih ciklusa, arheoastronomije, duhovnosti i lingvistike. One skrivaju drevnu priču o stvaranju, borbi i ponovnom rađanju, priču koja povezuje čovjeka s bogovima i prirodom. Na putovanju kroz ove korijene, ne tražimo samo etimologiju, već i ključ za razumijevanje svijeta u kojem su Perunov grom i Velesova pećina bili dijelom svakodnevice.
DEKODIRANJE KRUGA
1. ROD: Iskra koja pali svjetove
Lingvistika: Korijen rod (praslavenski rodъ) u praslavenskom označava izvor, porijeklo, ali i sam čin stvaranja. Ovaj korijen je srodan i mnogim indoeuropskim jezicima i također se veže za pojam rađanja, porijekla, rasta. Povezuje se također sa sanskrtskim korijenom sradh– (vjerovati) i perzijskim rata- (gospodar).
Mitologija: U slavenskom paganstvu, Rod je prvo božanstvo, bezlična sila koja “pokreće” svjetove. Nema hramova ni likova. Rod je stvaralačka pokretačka sila, ali se dalje ne miješa u tijek stvaranja. On stvara red, poredak, matematičku formulu onoga što se mora aktualizirati.
Folkloristika: U folklornom kontekstu, zanimljivo je kako neki etnolozi povezuju zimski solsticij, vrijeme rađanja svjetlosti, s rođenjem boga Roda. Sama važnost obiteljskih veza i poštovanja prema pretcima u slavenskoj tradiciji može se promatrati kao odjek štovanja ”roda” kao izvora i temeljne životne sile. Ukrajinska etnologinja Halyna Lozko navodi božićni običaj bacanja prve kašike kutje (kaše) prema krovu kao ostatak paganske tradicije žrtve Rodu i duhovima predaka, s ciljem osiguranja blagostanja i plodnosti.
Primjer iz prirode: Simbolika sjemena koje nosi cijelo drvo u sebi – potencijal čeka aktualizaciju.
Primjeri iz jezika: Otac i majka, tj. oni koji donose dijete na svijet, zajedničkim imenom zovu se roditelji. Ptica koja u predajama donosi djecu na svijet, jest roda (iako se službeno tvrdi da ta bajka dolazi iz nordijskog folklora). Rod je pojam nadređen narodu, jer narod nastaje iz roda. Stoga nije slučajno da je univerzalni slavenski pozdrav bio Slava Rodu (danas imamo partikularne inačice tipa Slava Ukrajini, Slava Rusiji).
Iz navedenog je vidljivo kako se korijen ”rod”, kao ideja izvora i pokretača, manifestira i kroz same nazive životnih veza i odnosa.
Primjeri toponima s korijenima ”ROD” i ”ROT”:
Rodik (Slovenija),
Rodaljice (Hrvatska),
Rodatychi (Ukrajina),
Rodaki (Poljska),
Rodina (Bugarska),
Rotava (Češka),
Rotkvarija (Srbija),
Rotino (Makedonija),
Rotimlja (Bosna i Hercegovina),
Rotkovo (Rusija).
Primijetit ćemo kako se u jezičnom razvoju često događaju glasovne promjene. Jedna od njih je i jednačenje po zvučnosti, gdje se glasovi unutar riječi ili na granici riječi prilagođavaju po zvučnosti (zvučni ili bezvučni). Primjerice, bezvučni glasovi poput ”t” mogu zamijeniti zvučne poput ”d” u određenim kontekstima, što objašnjava pojavu toponima s korijenima ”ROT” uz one s ”ROD”. Slično tome, vidimo, primjere poput imena svetog Vita, koje se u slavenskim jezicima povezuje sa svetim Vidom, koji je opet inačica božanstva Svetovida. Ovo je važan aspekt kada promatramo drevne korijene riječi koji su se prenosili usmenom predajom kroz stoljeća.
2. RED: Formula koja svijet drži na okupu
Lingvistika: Korijen red (praslavenski rędъ) veže se s idejom uređivanja i slaganja, a direktno je srodan sanskrtskom ŗtá– što znači red, poredak, istina, kozmički zakon. Ovu vezu, široko prihvaćenu u lingvistici, inicirali su značajni radovi Antoinea Meilleta, francuskog lingvista s početka 20. stoljeća koji je dao velik doprinos indoeuropskoj lingvistici i proučavanju slavenskih jezika, zatim Vaclava Macheka, češkog slavista koji je etimologiju slavenskih naziva stavljao u indoeuropski kontekst, te Oswalda Szemerenyija, poznatog mađarskog komparatista. Značenja u slavenskim jezicima (poredak, pravilo) su u skladu s tim srodstvom.
Red još uvijek nije stvaranje, nego bitna informacija, kao matematička ili kemijska formula, ili notni zapis u glazbi.
Mitološka paralela: U većini mitologija postoje tri žene koje pletu niti sudbine i određuju red u budućoj kreaciji. Kod Slavena nazivaju se Suđenice. Egipatski Thoth stvara zapise reda i sl.
Ono što je posloženo po određenim zadanim parametrima naziva se poredak. Red znači jasnoću, konciznost. Otud se slaganje nečeg jedno iza drugog naziva redanje. Kada želimo nešto jasno istaknuti, kažemo odrediti, onaj koji čuva red je redar, kada se stvari pravilno slažu jedna iza druge, to je redoslijed, itd.
Riječ red nije samo poredak – to je algoritam postojanja. Kao što se kristali slažu prema matematičkim pravilima, tako je prema slavenskoj mitologiji Rod uklesao zakone reda u kamen, rijeke i ljudska srca.
Primjeri toponima s korijenima ”RED” i ”RET”:
Redaki (Poljska),
Redikanovo (Slovačka),
Redice (Češka),
Redkino (Rusija),
Red’ki (Bjelorusija),
Retkovci (Hrvatska),
Reteče (Slovenija),
Retyk (Ukrajina),
Ret (Srbija),
Retinje (Bosna i Hercegovina).
3. RUD: Rudnik želje i mračnih dubina
Da bi se potencijalna energija pretvorila u kinetičku, djelatnu, potrebno je željeti, odnosno ruditi, izvlačiti čistu esenciju, skriveno znanje iz zemlje poput rude, jer i ruda je skrivena u zemlji.
Lingvistika: Ova riječ (praslavenski ruda) prema lingvistima izvorno označava crvenu boju, krv, a kasnije se proširila na značenje rude (metala iz zemlje) zbog crvenkaste boje nekih ruda željeza. Povezuje se s indoeuropskim korijenom reudh- (crven).
Mitologija: U slavenskoj mitologiji Svarog je kovač koji vrti i pokreće kotač života, on rudu pretvara u mač, što je simbolika alkemije koja ideju pretvara u djelo.
Simbolika: Rud nije samo mineral – to je želja. Da bi se Rodova iskra pretvorila u svjetlost, mora se “iskopati” iz tla nevidljivog svijeta.
Primjeri iz jezika: Ako rud spojimo s uzvišenjem, gorom, dobijemo grudi, uzvišeno mjesto bogatom rudom za bebe, zvanom mlijeko. Svaki napor jest trud, otud je žena trudna kad je u blagoslovljenom stanju. Također fraza ”zora rudi” ima dvostruko značenje: crveni se nebo na istoku, ali i dan ”izgara” u želji da bude lijep – intencija i želja dana koji se rađa. Mitski ljudi, koji su imali kovrdžavu, ”plamenu”, crvenu kosu, po predajama iz Milne s otoka Brača, kako navodi Petar Skok, nazivali su se ”rudokosi”. Također to je i epitet vitezova u hrvatskim narodnim pjesmama. U prenesenom smislu, viteštvo se može promatrati kao svojevrsno ”rudarenje” hrabrosti i želje za pobjedom gdje bi ruda kosa mogla simbolizirati želju i strast za pobjedom jer je teško povjerovati da su vitezovi imali baš takvu boju i oblik kose.
Primjeri toponima s korijenima ”RUD” I ”RUT”:
Rudnica (Srbija),
Rudo (Bosna i Hercegovina),
Rudoka (Makedonija),
Rudky (Ukrajina),
Rudnya (Bjelorusija),
Rutnjak (Hrvatska),
Rutul (Rusija),
Rutovica (Crna Gora),
Ruttka (Slovačka),
Rut (Slovenija).
4. RAD: Vreteno koje pokreće svemir
Nakon ”ruđenja” i ”želje” treba se prihvatiti ”djelanja”, tj. ”rada”.
Lingvistika: Ovaj korijen (praslavenski ordъ) se odnosi na rad, trud, napor. Jezičari ga povezuju s indoeuropskim korijenom worǵ- (raditi).
Filozofija djelovanja: Promatrajući ”rad” ne samo kao fizički napor, drevne kulture često su mu pridavale dublje značenje. Kroz rad se ostvaruje utjecaj na svijet oko nas, oblikuje stvarnost i doprinosi zajednici. U tom svjetlu ”rad” prestaje biti isključivo nužnost i poprima karakter svetog čina sudjelovanja u stvaranju. Osim toga, suvremena psihologija na tragu filozofije empirizma Johna Lockea, koji je govorio da vlasništvo nastaje isključivo kroz rad, također prepoznaje terapeutsku moć rada, naglašavajući njegov pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje i osjećaj svrhe. Kao što u mitologiji Veles upravlja podzemnim tokovima gdje su bića donjeg svijeta ili Nava (u slavenskoj kozmologiji svijet podzemlja, sna i smrti, gdje je korijen Stabla života) – kovači i patuljci, koji omogućuju primanje vitamina i minerala nadzemnom svijetu, tako čovjek upravlja svojim naporima.
Primjer iz tradicije: Vreteno kao simbol pretakanja misli u tkaninu života.
Mitologija: Kolovrat je drevni slavenski simbol koji ima oblik kotača s osam krakova, često zakrivljenih, koji simboliziraju Sunce, vatru i vječni ciklus prirode i svemira. U slavenskoj mitologiji Kolovrat kao Sunčev kotač simbol je Svarogove stvaralačke moći. Okrećući ga, Svarog neprestano pokreće svemir dajući mu dinamiku. Kolovrat je također i naziv za vreteno a neizostavan je znak slavenskih neopaganskih organizacija. Značajno je spomenuti i Radogosta, slavensko božanstvo koje štiti kuću i ognjište, čime se također manifestira ideja ”rada” u smislu brige za dom. Postoje zanimljive spekulacije koje povezuju Radogosta s proljetnim obredima u travnju (koji se kod starih Slavena često zvao lažitravanj), gdje se navodno željelo zabaviti ovo božanstvo šalama kako bi se potakla plodnost usjeva. Ovo bi mogao biti jedan od folklornih korijena današnjeg 1. travnja – dana šale, aprililija.
Vezano za korijen ”rad” u kontekstu mitologije, valja napomenuti da se u Vedama Krišnina žena i majka svih naroda zvala – Rada.
Primjeri iz jezika: Kada se spoje gora i rad, dobijemo grad, jer gradovi su prvotno bili na gori. Zato kad se radi neki objekt, kažemo graditi. Rad daje radost, rad je i potvrda spremnosti za nešto izrečena prilogom rado. Kad smo spomenuli Radu u kontekstu majke, upravo je majka ta koja rađa (đ nastalo jotacijom od d).
Primjeri toponima s korijenima ”RAD” I ”RAT”:
Radišići (Bosna i Hercegovina),
Radini (Hrvatska),
Radoviš (Makedonija),
Radom (Poljska),
Radovče (Crna Gora),
Ratilovo (Rusija),
Ratiškovice (Češka),
Ratlina (Bugarska),
Ratkova (Slovačka),
Ratomka (Bjelorusija).
5. RID: Zvuk transformacije
Ovaj glagol (praslavenski rydati) znači jecati, plakati. Povezuju ga s indoeuropskim korijenom reyd- (gristi, čupati) ali i s emotivnim izrazima.
Izraz rid u kontekstu jecanja i plakanja više je prisutan u istočnoslavenskim jezicima. U hrvatskom očuvan je samo u arhaičnim oblicima. Tako se izraz za plakanje i jecanje kod istočnih Slavena upotrebljava na sljedeći način:
Ruski: рыдание (rydaniye)
Ukrajinski: ридання (rydannya)
Bjeloruski: рыданне (rydanne)
Simbolika: Patnja se može tumačiti kao dio ciklusa. Rid (рид) ne mora biti samo plač – može biti zvuk proboja iz tame u svjetlost. Kao što se metal kali u vatri, tako se i čovjek čisti kroz bol.
Odjek kroz mitologiju i religiju: Uzimajući u obzir semantičku vrijednost riječi „Rid“, povezivajući je s mitološkim obrascem sveslavenskih vjerovanja, vežemo je ujedno i s epohalnim činom žrtve porad „većeg dobra“, odnosno preobražaja koji čini put do cilja u vjerskim i mitološkim okvirima. U znaku ”ridanja”, prisjetit ćemo se „ridanjskih“ primjera poput Prometeja i Isusa. Oba lika svojedobno su učinili žrtvu kako spoznajne, tako i otkupiteljske vrijednosti. Kronološki postavljaju pomak koji čini čovječanstvo kakvo jest.
Jezik i toponimija: U južnoslavenskim jezicima, osim općenitog rid, nema puno riječi s tom osnovom. Ali zato ako izvršimo jednačenje po zvučnosti, kada d prijeđe u t, dobijamo rit, a to je već itekako prisutno. Primjerice toponimi s korijenom ”rit” obično su vezani za močvarno zemljište, a močvare su majka biljnog i životinjskog svijeta. Osim toga kada se treba roditi, dijete udara u abdomen majke, i kaže se da se rita.
Međutim u kolokvijalnoj upotrebi u južnoslavenskim jezicima postoji riječ ”rida” koja obično označava nabore (npr. na tkanini i pijetlovoj krijesti). Ridonačin je termin za specifičnu, naboranu postavku bosanskog veza. Zanimljivo je primjetiti da su i bore na licu, koje su često produkt ”ridanja”, također svojevrsni nabori.
Primjeri toponima s korijenima ”RID” i ”RIT”:
Ridne (Rusija),
Ridče (Makedonija),
Ridkodub (Ukrajina),
Ridelov (Češka),
Ridzina (Poljska),
Rit (Hrvatska),
Ritya (Bugarska),
Ritog (Crna Gora),
Ritešić (Bosna i Hercegovina),
Ritiševo (Srbija).
6. ROD: Krug koji s(v)e zatvara
Povratak izvoru: Posljednji rod nije kraj – to je ponovno baza sjemena koje će opet proklijati. Na taj način drži se i obnavlja kolo života, krug kojeg na mikrorazini čini jedan dan koji se začinje u noći, rađa se u zoru, rudi i radi kroz svjetlo dana, a rod kao plod donosi navečer. Isti sustav može se primijeniti na godine, stoljeća, eone. Kao što Morana donosi smrt da bi Vesna donijela proljeće, tako se i jezik vraća samom sebi kao plod.
Rođenje je dolazak djeteta na svijet, postupak rađanja je porod. Urod je dolazak ploda biljke na svijet, sve što nas okružuje je priroda, itd.
Vidimo kako se dogodila potpuna aktualizacija ideje. Rod kao misao, postao je Rod kao utjelovljenje misli. U Bibliji također piše u početku bijaše Riječ, i sve po njoj postade. Kad se Riječ utjelovi, krug prirode se zatvara.
SUBLIMIRAJMO
Da zatvorimo i mi krug i sublimiramo put vedskog korijena rd. Riječi s tim korijenom na sanskritu odnose se na napredovanje, rast, uvećanje, progresiju. Naše izvedenice kroz rod, red, rud, rid, rad i ponovni rod možemo promatrati kao ključne progresivne faze unutar ciklusa života. Od ideje (rod), preko formule (red) i želje (rud), do djelovanja (rad) i transformacije kroz iskustvo i patnju (rid), dolazimo do rezultata i novog početka (rod), čime se ciklus nastavlja. Ovaj put vedskog rd do manifestacije kroz slavenske jezike oslikava dinamičan put rasta i obnove, kojeg ukratko možemo predstaviti ovako:
- ROD – IDEJA
- RED – FORMULA
- RUD – ŽELJA
- RAD – DJELANJE
- RID – ŽRTVA
- ROD – REZULTAT
Univerzalni simboli zatvaranja kruga: Ova cikličnost ima svoje paralele i u drugim kulturama. Poput kazaljki na satu, gdje su 12 sati i 0 sati na istom mjestu, iako označavaju različite vrijednosti, tako i zimski solsticij predstavlja svojevrsnu nultu točku, ponoć godine, najdužu noć u kojoj se rađa novo svjetlo, tada se po spomenutim interpretacijama i rađa bog Rod, i vidimo da su ”rod” (kao pokretač, ideja) i ”rod” (kao krajnji produkt, urod, rođenje) u suštini iste točke u vječnom ciklusu.
Čest ezoterijski simbol Ouroborusa, zmije koja guta vlastiti rep, savršeno ilustrira, ovu ideju samoodržanja i vječne obnove. I sam naziv Ouroborosa, možemo u slobodnoj poetici vezati s urom (sat) i idejom da bog/bor kružno “plovi” vremenom. Takvo intuitivno, poetsko gledanje nudi mogućnost intrigantne perspektive ciklične prirode postojanja i potencijalne arhaične veze između božanstava, simbola i jezičnih korijena. Ova slika neprekidnog kruženja može se povezati i sa samim ciklusom prirode koji smo promatrali kroz prizmu riječi rod, red, rud, rad i rid.
Slično tome, egipatski izrazi Archi i Tepi označavaju početak i kraj ciklusa koji se susreću u istoj točki, potvrđujući univerzalnost koncepta.
Pored jezičnih i mitoloških paralela, ciklična priroda ”Roda” pronalazi odjek i u temeljnim principima glazbe. Poput pentatonske ljestvice, koja se s pet tonova (plus ponovljeni prvi ton za oktavu) neovisno razvijala u kulturama od Anda do Kine, tako i naših šest djelatnih faza od ”Roda” do ”Roda” održava prirodnu progresiju. Prvi i šesti ton pentatonike, identični u svojoj biti ali različiti u visini, slični su dvostrukoj ulozi ”Roda” – pokretača i konačnog ploda – koji zatvaraju ciklus.
ZAŠTO JE OVO SVE ZABORAVLJENO
KRISTIJANIZACIJA I TURSKA OSVAJANJA
Dolaskom kršćanstva napravljena je zamjena: neki paganski hramovi postali su crkve, Sveti Ilija zamijenio je Peruna, sveti Nikola Velesa – ali korijeni riječi ostali su kao šifre u prostoru i vremenu. Otomanska imperija ovdje se zadržala preko 500 godina što je napravilo neizbrisiv jezični salto mortale, zbog pravila imenovanja mjesta, ljudi, izvora u duhu islama, tako da je izmjena nekih imena napravila još veću konfuziju u traženju odgovora.
GUBITAK INICIJACIJE
Drevni volhvi bili su slavenski svećenici, mudraci i čuvari duhovne i svjetovne tradicije. Oni su imali ključnu ulogu u zajednicama, tumačeći znakove prirode, obavljajući obrede, prenoseći mitove i liječeći. Njihovo znanje, duboko ukorijenjeno u razumijevanje prirodnih ciklusa i duhovnog svijeta, danas je rasuto u fragmentima – u narodnim predajama, običajima, plesovima, pjesmama, riječima, toponimima i samom jeziku. S nestankom volhva kao organizirane snage, mnoge su veze s tim drevnim znanjem oslabile, a ključ za potpuno razumijevanje te složene baštine čini se izgubljen.
POLITIČKI UTJECAJI
Totalitarni sustavi, poput komunizma, potiskivali su duhovno i tradicionalno, smatrajući ih zaostalim, a slobodnu spoznaju potencijalnom prijetnjom. Primjerice, ruski žreci, pandan volhvima, bili su proganjani nakon Oktobarske revolucije. Na Balkanu su 19. i 20. stoljeće obilježili snažni strani politički i kulturni utjecaji, od gušenja ilirskog i hrvatskog narodnog preporoda do razvoja znanstvenih doktrina pod stranim patronatom, što je dodatno zamaglilo autohtone poglede i interpretacije.
MODERNA SLIJEPOĆA
Lingvisti su reducirali ove riječi na usko specijalizirane, ”poljoprivredne” ili čisto deskriptivne termine, nerijetko zanemarujući širi kulturni, mitološki i duhovni kontekst u kojem su te riječi nastale i živjele. Ovaj način gledanja može se porediti s čovjekom koji čita neku drevnu knjigu i vidi samo pojedinačna slova, gubeći iz vida cjelovitu priču koja je utkana u nju. A u toj priči možda su krv i znoj predaka.
ZAKLJUČAK
Jezik je most između generacija. Ove riječi nisu mrtve – one su živi dnevnik predaka koji čeka da ga netko pročita.
Iako suvremeni svijet juri za novim tehnologijama i često zanemaruje baštinu, moderno doba s brzim protokom informacija nudi i jedinstvenu priliku za sintezu i ponovno otkrivanje tih izgubljenih veza. Otvaraju se novi putevi i nove perspektive za spajanje razbacanih fragmenata drevnog znanja. Stoga, dok svijet juri u nove poretke, mi stojimo na pragu zaboravljene knjižnice, gdje svaka riječ sjaji poput svjetla u mraku.
Svjedoci smo konstantnih sukoba kroz povijest, posebno među narodima koji su vrlo slični, kao što je slučaj sa slavenskim narodima. Vraćanje temeljnim zajedničkim korijenima može ponuditi novu perpektivu. Jezik, kao živi svjedok vremena, čuva drevne veze koje nadilaze granice i različitosti. Prepoznavanje tih zajedničkih niti u zvuku, kontekstu i značenju riječi daje nam spoznaju o dubokoj isprepletenosti onoga što nas u suštini spaja. Riječi analizirane u članku samo su kap u moru sličnih slučajeva.
Poziv za čitatelje: Istražujte lokalne toponime: Možda se iza Rudog Brda ili Radove Vode krije drevna tajna.
Dijelite priče: Svaka generacija mora biti čuvar ove mape – jer ako jezik umre, umrijet će i duša naroda.
DODATAK: BOR i GOR – prefiksi simbolike uzvišenosti
Kako ne bi dolazilo do konfuzije unutar ovog članka, ova pasusna napomena jest za one one koji žele dodatno istraživati.
Na nekim prethodnim primjerima vidjeli smo da zanimljivu paralelu pronalazimo i u korijenu “gor” (praslavenski *gorъ), koji označava uzvišenje, goru, ali je povezan i s pojmom vatre (“gorjeti“) te položajem uzvišenja – “gore“. Također imamo i Svetogora, mitskog diva/božanstva iz slavenske predaje čija je snaga vezana za planine (gore).
U južnoslavenskim jezicima često dolazi do gubljenja staroslavenskog poluglasa, što možemo vidjeti u usporedbama poput černo – crno, cerv – crv, Horvat – Hrvat.
Kada kombiniramo “gor” s drugim korijenima koje smo analizirali, dobivamo riječi s prostornim ili simboličkim značenjima uzvišenosti:
gor + rad → grad, prvotno – naselja na uzvišenjima;
gor + rud → grud/grudi, uzvišeno mjesto koje daje “rudu” za prehranu dojenčadi – mlijeko;
gor + red → gred/greda, uzdignuta nosiva konstrukcija.
Zanimljivo je usporediti s ruskim jezikom gdje je “gorod” u značenju ”grad” zadržao “gor” u svom korijenu, dok je kod južnih Slavena došlo do spomenutog gubitka samoglasnika.
Uz analizu korijena “gor” kao oznake uzvišenosti i vatre, valja istražiti i korijen “bor“. U slavenskom svjetonazoru, drveće je zauzimalo posebno, često sakralno mjesto. Primjerice, u obredima vezanim za zimski solsticij i Božić, primjećujemo zanimljivu zamjenu simbolike: hrast, koji je tijekom godine personificirao snagu i dugovječnost, zamijenjen je borom kao božićnim drvcem. Zimzelena priroda bora simbolizira vitalnost, otpornost i obnovu života usred zime. Imena poput Svibor, Zlatibor iniciraju vezu korijena “bor” s duhovnim sferama ili moćnim božanskim entitetima.
Zanimljivo je primijetiti da i u nordijskoj mitologiji postoji lik po imenu Borr, otac Odina, čije ime znači ”sin”, a sam Borr sin je Burija. U slavenskim jezicima ”bura” označava jak sjeverni vjetar, a sjever je povezan sa zimom, baš kao i bor. Metaforički, bor se može promatrati kao onaj koji se ”bori” s burom, izdržavajući zimu.
Kada promotrimo jezične spojeve s korijenom “bor”, otvaraju se nove zanimljive asocijacije. Kombiniranjem s našim temeljnim korijenima dobivamo riječi poput:
bor + rod → brod, plovilo koje nas ”vodi” vodom, kako rijeke i mora, tako i života (crkva je također brod);
bor + rad → brada, ono što simbolizira vodstvo i mudrost;
bor + rad(t) → brat, prvi “rod” unutar obitelji;
bor + rudo → brdo, uzvišenje s rudom.
bor + rid → briditi (bridjeti), osjećati bol i gorenje na koži.
Iako su ova značenja evoluirala kroz vrijeme, moguće je da u sebi nose i odjeke drevnijih veza između tih pojmova.
