Kako god pročitali naslov ovog osvrta, niste pogriješili, a daljnji tekst u to će uvjeriti one s vidom kao u vidre, jer vidre su vrsta kune, baš kao tvorovi, lasice (lazice) i sl..
No krenimo redom. Kuna je jedna od rijetkih životinjskih vrsta čije se ime izgovara gotovo podjednako na svim svjetskim jezicima. Idemo ka Noamu Chomskom i ideji o metajeziku koji je danas očuvan samo u izrazima koji kriju metafizičko i transdimenzionalno poimanje same biti stvarnosti. Odnosi se na teriomorfnu ulogu određenih životinja jer, s druge strane ogledala, u kvantnom svijetu simbola, imamo refleksiju – zrcaljenje nebeskih pojava na zemlji. U jednom simbolu krije se konkretna životinja, ali i njeno ljudsko, nebesko i konceptualno značenje.
Spomenimo jednu čudotvornu biljku koja se zove slično kuni, a to je kunica. Kunica je trava koja pomaže pri liječenju ženskog spolnog sustava ali i ubojnih rana. Njen latinski naziv je Achillea millefolium. Ime joj je dano po grčkom junaku Ahileju. Ako gledamo mitološko-kozmološku pozadinu termina ,,kunica’’ i ,,hajdučka trava’’, vidimo zanimljivu igru. Hermetička učenja govore o postojanju matrijarhalnog uređenja prije naše civilizacije, a to potvrđuje i službena povijest. Spominju se i Pelazgi, prastanovnici Balkana koji su kao društveno uređenje imali matrijarhat. Kuna tu predstavlja lovicu/ratnicu, djevu, neobuzdanu i slobodnu. Po slavenskoj i srodnim mitologijama ženska boginja prolazi tri stadija – djeva-ratnica, žena-majka i starica (mudrica ili mora, ovisno o tome kako se prema njoj ophodio muškarac).
Kuna je psolika. Na nebu imamo zvijezdu Sirijus, koju mnoge stare kulture nazivaju majkom. To je glavna zvijezda zviježda pas, nazvana i psećom zvijezdom. Ona lovi zeca baš kao i na slavenskom drvetu života gdje predstavlja ženski princip koji veže nebo (krošnje/Peruna) i zemlju (korijen/Velesa) trčkarajući gore-dolje. Kuna je djeva, lovica, ratnica. Od svih jezika na svijetu jedino se na hrvatskom jeziku njena materijalna i astro-kozmološka lovina – zec – naziva ,,kunić’’.
Igra lova igra je ljubavi (love-ljubav). Cilj igre sjedinjenje je neba i zemlje, žene i muškarca. Dolaskom patrijarhata ulogu lovaca preuzimaju muškarci, kunu zamjenjuje pas, kunicu – Ahilej, hajduk. U hrvatskom jeziku imamo sinonime: ,,kunicu’’ i ,,hajdučka trava’’. Koliko je star naš jezik? No biljka kunica pamti, kao što pamti i jezik koji je izgovara, jezik koji oživotvoruje Riječ, a Riječ se utjelovljuje u stvarnost. Kod Egipćana kuna se rađa upravo na usta, tamo gdje nastaje magija i čarolija riječi. Kuna je vezana i za bajanje i čaranje. Zanimljivo je opet da se skraćeni oblici riječi ,,zaklinjati’’ i ,,proklinjati’’ jedino na hrvatskom (srpskom, bosanskom i crnogorskom također) jeziku kažu: umjesto ,,zaklinjem se’’ – ,,kunem se’’; umjesto ,,proklinjem te’’ – ,,kunem te’’. Dakle, kuna je i sveta i prokleta, ovisno kakva nam je namjera.
Podvrste kuna također imaju praslavensku semantičku bit. Tvor (tvar/stvar) može predstavljati stvaranje. Vor ili var također su nazivi za boga (namjerno napisano malim početnim slovom jer se bog u mitologiji ne odnosi na Stvoritelja). Život je dijalektika trčkaranja kune gore-dolje i njenog konstantnog lova, ljubavi i rata, kao vibriranje i stvaranje glazbe. Grci su pokorene narode nazivali varvarima, a ,,war’’ je i ,,rat’’. Imamo tolike toponime upravu s korijenom ,,var’’.
Lasicu smo na početku teksta namjerno napisali u zvučnom kontrastu – kao ,,lazica’’. Kao takva ponovno implicira na lazarice/ladarice, proljetne igre zavođenja i lova u čast Jarila i Mare, djevojke i mladića. Etno sastav Ladarice duguju ime Ladi, boginji proljeća, lova, vegetacije.
U ovoj narodnoj epskoj srpskoj pjesmi vidi se izjednačavanje Laze i Jarila, sunčanog ratničkog boga, koji je zamijenio ženu-ratnicu.
Lazi lazi Lazare!
Naš sileni Jarilo!
Oj Jarilo božilo!
Naš prestrašni rabrilo!
Vidra u korijenu ima riječ ,,vid’’, asocijaciju na znanje, na vede, na Svetovida, a možda i na vodu, jer vidra je kuna iz vode.
Kuna ima jedno paneuropsko, pa i euroazijsko mitološko, magijsko i alkemijsko značenje. Kod slavenskih naroda ima je najviše u narodnim pjesmama Rusa, Hrvata i Srba. Spominje se Zlatni dvorac, skriveni hram (zlatna grana-Perunova grana na drvetu života). Kuna uvijek trčkara u svom lovu donoseći produkt svog djela na sam vrh, u dvorac od zlata, starajući krunu mističnog sjedinjenja. Nije slučajan ni naziv vrste kune – kuna zlatica. Ive Senjanin je narodni junak, no u dubininama metaznačenja je i Ivan (sunce/Jarilo). On također ima skriveni hram u kojem je sva moć, moć proroštva i sjedinjenja. Hram je skriven da ne bi pao u ruke neprijatelja. Mala je razlika između termina ,,kruna’’ i ,,kuna’’.
Razne alkemijske tradicije govore o tom mističnom nastajanju zlata gdje lov i kuna imaju glavnu ulogu. Sjedinjenje muškarca i žene na Zemlji ekvivalent je sjedinjenju muškog i ženskog svemirskog principa. Zbog toga su hrvatski plemići u prošlosti nosili kape kune, jer kune su im bile krune svetog braka, a simbolička moć prerasla je u kovanice s motivima kune koje su se kovale u Slavoniji. Hrvatski kralj Tomislav po mitu okrunjen je na Kongori ili Kunagori pod drvetom svetog hrasta. U sebi je tako sintetizirao vladarstvo nad narodom sa ženskom energijom, evocirajući zajednički blagoslov neba i zemlje.
U jednoj od alkemijskih tradicija dvorac je urezan u vrh brda. Tamo je mjesto gdje se ima utjeloviti vladar. U dnu brda je rov u koji se ubacuje kuna koja lovi zeca. Cilj igre je dolazak kroz kanal na vrh i stvaranje sveobuhvatnog zlata i vladara.
Vladar s krunom nazivao se i kan (slično kuni). Otuda možda imamo i ,,kanal’’ preko kojeg usmjeravamo, kanalitiramo informacije, kojima nas alkemijski vodi kuna na zlatnu granu, hram drveta života.
U jogijskoj tradiciji energija koja ,,trčkara’’ uz stablo ljudskog tijela, povezujući sve čakre, pokrećući životnu silu Či, naziva se kundalini.
Misteriozni drevni narod Paname i Kolumbije nazivaju se Gunama (plod je to jezične standardizacije, oni sami sebe nazivaju Kunama). Žive u matrijarhalnoj zajednici. Njihov grb je svastika, a to je drevni indijski, slavenski i metanarodski simbol. Značenje svog imena Gune (Kune) definiraju kao ,,ljudi-usta’’.
Zanimljivo je dokle nas sve može odvesti igra i lov s kunom u rijeci riječi. Moglo bi se o tome dosta pisati jer teško je zaustaviti rijeku i sve ono što kuna naganja kako bi izašlo iz usta ljudi.
Nekad izgubimo nešto vrijedno a poslije tek shvatimo što smo izgubili i kajemo se. Međutim postoje stvari koje izgubimo a da nikad ni ne shvatimo što smo imali. Ako ne shvatimo, onda kao da nikad ni imali nismo…
Ne zavaravaj se! Ne možeš tek tako pobijediti mrkog medvjeda…
