U kontekstu našeg istraživanja mogućnosti postojanja (trojanskog) opservatorija na mjestu oltara pokraj crkve svetog Stjepana u Gabeli, napravili smo ovaj video-uradak gdje smo istražili neka zanimljiva poklapanja. Za one pak koji više vole čitati, ispod videa je tekst istog sadržaja.
RAVNODNEVNICA PROLJEĆA
Reći ćemo par stvari o proljetnoj ravnodnevnici, budući da je sam oltar orijentiran savršenim pravcem istok-zapad, onako kako je to tvrdio i Salinas Price u djelu Homerski šapati.
Ravnodnevnica je vrijeme kada se trajanje dana i noći izjednači, kada i dan i noć traju po 12 sati. Simbolički – to je povratak harmonije – ravnoteže u prirodi, ’’uskrs’’ sunca iz vladavine mraka, jer su prije toga noći bile duže od dana. Stoga su razne drevne kulture i paganski narodi štovali ovaj prirodni ciklus.
Ekvinocijska linija istok-zapad preko oltara u Gabeli
Dan 21. ožujak obilježava se kao početak proljeća, no starim kulturama on je bio sredina – kulminacija ciklusa koji je počinjao 2. veljače, a završavao početkom svibnja. Vezan je za stupnjeve razvoja sjemena (početak veljače-povratak životnih sokova, razvoj sjemena u zemlji; sredina ožujka – cvijetanje; početak svibnja – prvi plodovi). U školskim udžbenicima piše da su Rimljani kao prvi mjesec u godini navodili upravo ožujak. No ako bacimo pogled na drevnu ’’prirodnu’’ religiju, vidimo da takvo poimanje odgovara prirodi stvari. Rimljani su samo usvojili postojeći arhetip. Hrvatski naziv imena ’’ožujak’’ savršeno odgovara staroslavenskoj ’’derikori’’ ili ’’derikoži’’ (ožeći, oguliti, iako struka kaže – ’’o(la)žujak’’, što je pomalo nategnuto), a to opet implicira pucanje stare kore drveta i rast nove (struganje starog i rast novog, otud možda naziv i za ’’ožiljak’’).
Pucanje stare kore (kože), derikora, ožujak, ožiljak
Ovo se vrijeme slavilo i kao harmoniziranje polova (spolova), principa, boja i tonova koji su utjelovljeni u odnose muškog i ženskog principa. Na ovaj ili onaj način slavile bi se zaruke mladenaca. U zvijezdanom smislu muškarac bi predstavljao Sunce a žena Veneru. Ženska boginja prolazi kroz tri stadija, a oni odgovaraju i dijelovima godine, a i zvijezdama i njihovim odnosima prema zemlji. Tako je Venera – dijeva, lovica i ratnica, Sirijus – žena i majka, Spica – starica koja žanje i predstavlja zimu. Lik starice se i spaljivao pri proljetnim svetkovinama kako bi se ponovno pojavio oblik dijeve. Sunce je to koje ju izvuče iz mraka, njihovo vjenčanje znači buđenje proljeća. Posebno su se štovale šume i šumski duhovi vegetacije.
Trojno žensko božanstvo u paganskim kulturama bilo je vezano kako za konstelacije, tako i za tijek vegetacije i života u ciklusima.
Vrijeme ekvinocija otprilike je od 19. do 22. ožujka. Malo ćemo analizirati što se tada obilježava.
BLAGDANI KATOLIKA I PRAVOSLAVACA ZA RAVNODNEVNICU
U katoličkom kalendaru 19. ožujka slavi se Sveti Josip, zaručnik BDM. Svetkovina slavi zaruke Josipa i Marije. Hrvatski pučki običaji vezani za ovaj dan sadrže brojne predkršćanske elemente. U pučkoj meteorologiji kaže se da će čitavo proljeće biti onakvo kakvo vrijeme bude na dan svetog Josipa. Zanimljiv je i naziv ovog dana ’’kupimišinar’’. On znači kupljenje svih uginulih mješina, čišćenje starog, kako bi nova trava i raslinje moglo nići. Sveti Josip bio bi zaštitnik šume i stabala. Prikazivalo bi ga se kako ide šumom i čekićem udara po kori drveta (’’derikora’’). Kora bi pucala i nastajala bi nova, uz izreku: Josip kuc, drvo puc!
Sveti Jožef, stari mužek,
velku sedu bradu ma,
z glavom drma, z nogom drma,
v ruka drži Jezuša!
Ova kajkavska pjesma na čudan način opisuje Josipa. Stari čovjek nikako ne odgovara zaručniku nego zimi, jer ona je uvijek starica/starac. Zima se razdrma i nakon nje dolazi mladić – sunce, proljeće. Iako je blagdan svetog Josipa unutar korizme, toga dana je dopušteno slaviti, pojesti i popiti, kao što su to činili i drevni kad su dočekivali proljeće.
Sveti Josip kao šumski svetac u pučkoj tradiciji Hrvata katolika donositelj je proljeća.
Po katoličkom kalendaru dana 21.ožujka imendan slave Vlasta i Vesna. Nismo našli imena svetica koje se tako zovu. Međutim Vesna kao boginja proljeća postoji u staroj slavenskoj vjeri, a Vlasta ima sličnost s ’’lastom’’ – vijesnicom proljeća (a moguće i s božanstvom Velesom/Volosom ili zemljom: les/las)
Imendan Vesni je 21.ožujka, a to se vremenski i sadržajno poklapa sa slavenskom boginjom Vesnom
Spomenut ćemo dva pravoslavna blagdana u vrijeme ravnodnevnice. Dana 19. ožujka slavi se Blagdan 42 mučenika Amorejskih, dok je 22. ožujka – Blagdan 40 mučenika Sevastijskih, poznat kao ”Mladenci”. Broj 42 poklapa se s trajanjem dana korizme. Ona završava pred Veliki četvrtak. Upravo je vrijeme od Velikog četvrtka do Uskrsa paralelno vremenu od 19. do 22. ožujka. A tada je paganski Ester, tj. uskrs prirode, kod starih Slavena završnica Maslenice (maslo, mast, osnov hrane života)
Blagdan 40 mučenika Sevastijskih ili Mladenci ima zanimljivu pučku tradiciju. Na ovaj dan se mladenci posebno daruju a na njihovu glavu stavljaju se vijenci. Pali se vatra, spaljuje se lutka od slame kako bi se odagnao duh zime i zazvalo sunce proljeća. Tjerale su se zmije, a one predstavljaju duše predaka, tj. onoga što je prošlo, kako bi novo proljeće moglo zasjati. Neizostavni dio slavlja bilo je pravljenje kolačića od pšeničnog tijesta koji su se nazivali mladenčići. Kolačići se ne bi okušali dok se najprije ne bi dali dušama umrlih.
Pravljenje kolačića Mladenčića za blagdan 40 mučenika Sevastijskih – Mladence – dio je folklora Srba pravoslavaca.
Stari su Slaveni 22. ožujka ravnodnevnicom slavili povratak 40 vrsta ptica koje su predvođene ševama. Tome u čast pravili su se kolačići u obliku ptica ševa kako bi na taj način privukli one prave ptice. Sve te aktivnosti završile bi oko 25.-og ožujka kada bi na treći zov proljeća, uz cvrkut ptica, pupanje i ljudska kola – na zemlju došla Živa, boginja proljeća.
Crkva je ovaj paganski ritual savršeno uklopila u svoj blagdan, s tim da su 40 ptica zamijenili s 40 svetaca mučenika čiji se dan tada obilježava.
Kolačići u obliku ptice ševe bili su neizostavni dio proljetnih svečanosti starih Slavena kojim bi dočekivali Živu – boginju vegetacije.
LOGIKA VENERE U EKVINOCIJU
Smisao susreta proljetnog vjerenja Mare i Jarila u slavenskoj mitologiji bio bi potpun kada bi imao svoj pravilan astronomski slijed, odnosno kada bi se ponavljao točno svakih 8 godina na ekvinocij. Stari narodi posebno su štovali broj 8 kao znak dovršenosti i zatvaranja kruga (kao osam tonova i boja). Venera je štovana kao istočna zvijezda. Izlazak točno na istoku prije samog izlaska sunca (helijakalni izlazak) smatran je rađanjem boginje, a to se moglo događati samo na dan proljetnog ekvinocija. Zato se Venera nazivala Ištar kod Akađana, kod Feničana Astarta, Estera/Ostara kod Kelta i Germana i sl. Vidimo da je naziv sličan i evocira ’’ist’’, ’’est’’, ’’east’’, ’’isto’’, ’’istok’’, datum kada su dan i noć ’’isti’’. Ester je naziv za Uskrs.
Venerina putanja oko ekliptike i pravljenje pentagrama za vrijeme 8 idealnih sunčevih godinea (po 365 dana)
Sve bi to imalo smisla kada bi godina imala 365 dana i kad ne bi bilo prijestupne godine. Objasnit ćemo i to.
MAJANSKI KOZMIČKI KLJUČ
Zato idemo do drevnih Maja. Oni su pratili nekoliko vrsta kalendara. Tu je mjesečev kalendar Haab koji se sastojao od 13 mjeseci po 28 dana, što odgovara mjesečevim ciklusima, plus jedan dan kojeg su nazivali dan izvan vremena. Zato jer je 13X28 = 364. Dan izvan vremena bio je 25. (26.) srpanj.
Dan ”izvan vremena” za Maje je imao posebnu moć.
Za kretanje Venere treba naglasiti da ona svoju ‘’’turneju’’ oko Sunca završi za 584 dana. Njeno kretanje pravi pentagram oko ekliptike tako da ona svojih pet ciklusa napravi za 2920 dana, što odgovara osam idealnih sunčevih godina (od po 365 dana). Tada Venera, gledajući sa Zemlje, zatvori krug a kad na samom istoku izađe na ekvinocij zajedno sa Suncem, to je zacijelo predstavljalo veliki događaj koji se ponavljao svakih osam godina uz razne rituale.
Mjesečev kalendar Haab odgovara vremenu u kojem mjesec zatvori svoj ciklus od mlađaka do punog mjeseca.
Jedan Venerin kalendar zvao se Tzolkin i po njemu je godina trajala 260 dana, što odgovara vremenu kada Veneru vidimo kao zvijezdu Danicu, odnosno Večernjaču u drugom pak dijelu godine. Drugi Venerin kalendar klasično je pratio razdoblje od 584 dana, koliko je Veneri trebalo za jednu putanju oko sunca.
Tzolkin kalendar i njegova mehanička struktura.
Kada bi godina imala 365 dana, onda bi se u periodu od 104 godine izjednačila sva tri kalendara. To je razdoblje od 37 960 dana. Dakle,
37 960/365=104 idealne sunčeve godine
37 960/260=146 tzolkin godina
37 960/584=65 Venerinih godina
Sve to odgovara i dvama ciklusima Sirijusa B oko Sirijusa A, a jedan ciklus traje 52 zemaljske godine.
Sirijus B (za drevne izvorna zvijezda života) oko Sirijusa A zatvori krug za 52 godine. Dva takva ciklusa odgovaraju Majanskom velikom ciklusu od 104 godine.
Razdoblje od 104 godine Maje su nazivale Velikim ciklusom, a on se sastojao od 13 malih Venerinih ciklusa po 8 godina.
Shema 104-godišnjeg – Velikog ciklusa
Vidimo koliko je Venera bila važna u poravnanjima sa Suncem. Po prestupnim godinama čitav taj sustav bi pao u vodu. Zato nije zgoreg pretpostaviti neku katastrofu uslijed koje je Zemlja izbačena iz idealne putanje i odnos kretanja ključnih planeta više ne može igrati ključnu ulogu na Zemlji. O globalnoj katastrofi, potopu i sl. govore gotovo sve kulture, tradicije i religije.
Poravnanje Sunca i Venere kao simbol usklađenja muško-ženskih i prirodnih odnosa
ŠIVA I RAMA – KONEKCIJA S PROLJEĆEM
A sad ćemo spomenuti nešto o ravnodnevnici iz hinduskog aspekta. Hinduizam ima trojstvo bogova Brahme, Višnua i Šive. Pojednostaljeno: Brahma stvara, Višnu održava a Šiva ‘’’ušiva’’, tj. dovršava ciklus uništenjem starog u obliku Kali, i pravljenjem novog. U knjizi Velika boginja Slavena proučavateljice narodnih predaja Aleksandre Bajić navodi se prelazak preko Kalinkinog mosta koji nije ništa drugo nego prelazak iz zime u proljeće. Most je strašan ali ujedno i oslobađajući, odbacujemo dotrajalo i ulazimo obnovljeni u novi ciklus. Ovo smo naveli da se vidi koliko je ova priča univerzalna i vješto šifrirana raznim oblicima mitova i slikovitih priča.
Hinduističko trojstvo Brahme, Šive i Višnua održava harmoniju svijeta
Hindusi ravnodnevnicom proslavljaju upravo Šivu koji/koja je podijeljen/a na dvije polovice. Jedna je muškarac, drugi je žena. Osim toga ta podijela odnosi se na noć/dan, odnosno zima/ljeto jer upravo na dan ravnodnevnice sve je harmonizirano. Dan traje koliko i noć a taj dan dijeli godinu na vladavinu svjetla (kad je dan dulji) i vladavinu tame (kad je dan kraći)
Šiva kao princip dualizma noć-dan, ljeto-zima, žena-muškarac – na ravnodnevnicu
Proljetni festival posvećen je bogu svjetlosti Rami, a on je inkarnacija Višnua. Festival traje 9 dana a održava se svake godine u vrijeme oko proljetnog ekvinocija.
Sri Rama, bog sunca i lovac
Ramina je žena Sita. Nju otima bog podzemlja u obliku bika Ravane i odvodi je u podzemni svijet zvani Ashoka Vatika. Rama ga svladava i vraća svoju ženu i prirodni poredak, ravnotežu. To je klasična kozmološka ljubavna i prirodna priča koju manje/više imaju sve stare kulture. Kod Slavena Veles otima Perunu Mokoš, a kasnije i Jarilu – Maru. Bik (vol) uvijek završi bačen pod zemlju, u rupu, u rov, gdje mu je na kraju i mjesto. On je od zemlje, pluga i zemljoradnje. Latini imaju izreku: Što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu (Jupiter je sunčano božanstvo). I u Bibliji bik ima negativne konotacije u smislu Zlatnog teleta pa piše: ’’Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.’’
Bacanje bika u rov, u rupu – čest je motiv mita, ali i odnosa sazviježđa na nebu jer Orion, lovac u stalnoj je borbi s bikom (Taurusom). Desno: Gilgameš svladava bika Humbabu
Osobine Rame slične su osobinama koje u Europi i na Blikskom Istoku imaju ’’venerična’’ božanstva – lovac, ratnik, strijelac, donositelj proljeća. Veneru, odnosno boginju koja ju predstavlja, simbolizira zvijezda s osam krakova, kao osam godina za vrijeme kojih ona zatvara krug. Taj krug Ramine dovršenosti Hindusi nazivaju Dharmom i izgleda ovako:
Krug s osam dijelova – DHARMA, ekvivalent zvijezdi s osam krakova
GABELSKA LINIJA EKVINOCIJA
A sada ćemo malo na liniju ravnodnevnice koja se uočava na oltaru (opservatoriju) Gabela. Godine 2022. snimali smo izlazak sunca na ekvinocij, dok smo ove godine snimili zalazak. Ove preklopne slike prikazuju odnose i pravce koji su usklađeni s google earthom.
Ekvinocijski izlazak sunca – preklapanje linije, google eartha i snimka
Ekvinocijski zalazak sunca – preklapanje spomenutog.
Na toj liniji zatekli smo 37 hramova, 26 crkvi, 16 škola, 10 bolnica, 8 sveučilišta, 6 vladinih ureda, 4 dvorca, 4 džamije, 4 lokve, 4 izvora, 4 planinska vrha i još mnogo različitih državnih i vjerskih obilježja. Prikazat ćemo par njih koji su interesantni za ovu priču.
KRATER RAMGARH
Krater Ramgarh
Ovo je krater Ramgarh u Indiji. Promjer mu je 4 kilometra i pretpostavlja se da je nastao padom meteora. Laički gledano malo je čudno kako rupa nije dublja s obzirom na ogromnu veličinu možebitnog meteora i brzinu kojom je udario. No to nije tema. Linija ekvinocija krater razdvaja na dva dijela. Ime ’’Ramgarh’’ također je povezano s Ramom, a znači Ramin planet ili Ramina zemlja. Na liniji se nalaze dva hrama. Jedan nosi naziv Dharmsala Ramgarh Mataji (to se grubo može prevesti s Hram dovršenosti majke Ramine zemlje), dok je drugi Šivin hram Bhand Devri (Devi). Već smo rekli da se ekvinocij slavi kao harmonizacija Šive kroz muškarca i ženu, a ovaj dio hrama to i pokazuje.
U središtu hrama Bjand Devri ovaj je reljef, dok je čitav hram u središtu kratera i povezan je ekvinocijskom linijom s oltarom u Gabeli.
Djeluje baš kao ravnodnevničko centriranje, poravnanje, ravnanje. Devi je u hinduizmu općeniti naziv za boginju. Kasnije izvedenice kod nas su donijele dijevu, divicu, odnosno proljetnu boginju lova koja je predstavljena kao dijeva, a ima svoj odraz u Veneri. Devana jest upravo boginja šume, lova, vegetacije. Odgovara proljetnom aspektu žene kada je ona u fazi djevice. Djevica, žena i starica su inače tri aspekta ženske boginje u mnogim starim kulturama, pa tako i kod Slavena. Devana i Vesna imaju slične atribute.
ŠKOLA U OBLIKU SLOVA
Linija prelazi preko središta ove škole u Indiji. Upada u oči oblik škole, a da bi opisali zašto on opisuje ravnodnevnicu, vratit ćemo se na drevne rune.
Ovo je runa Sowila, iz nje se razvilo latinično S, a znači ’’sunce’’.
Ovo je runa Est i predstavlja ’’istok’’, odnosno Esteru, Ištar, Astaru, slavensku Maru, a u krajnjoj konzekvenci Veneru.
Ovo je runa Ist i označava poravnanje, usklađivanje, istost, istok, pa možemo i pojam ’’istina’’ tu nadovezati. Sunce, Venera, istok, poravnanje, ravnodnevnica, isto – sve je istovjetno.
Ako spojimo ove tri rune, dobijemo oblik ove škole, a to je opet nova runa. Zove se Gibor (Gebor).
Nekad se crta na ovaj način, a nekad i kao križ, što i označava.
– Točku križanja i susreta godišnjih doba, muškarca i žene, moćnu kreativnu i seksualnu energiju. Iz nje se razvilo slovo G, a odnosi se na stvaranje, spajanje neba i zemlje, jer Gea je Zemlja a bor je bog u staroslavenskim verzijama. Tu je i G točka – psihoseksualno središte žene. Kod Nijemaca imamo ’’geburstag’’ – rođendan. Po kabalističkom učenju to je životna sila Marsa koju svi imamo u sebi i koja donosi smisao i sklad ako je kontroliramo, a rat i nemir – ako se izmakne kontroli.
Slovo G kao produkt Gebor rune i kao simbol ujedinjenja i izravnavanja kozmičkih polova i principa.
Na svećeničkim odorama često možete vidjeti ovaj znak.
Čini se kao prekriženo P. No on potječe iz grčkog alfabekta. X je Chi a P je Ro, a to je skraćenica za Krista.
Možemo se malo poigrati sa simbolikom koju koriste ekstremne ruske i ukrajinske vojne jedinice a odnosi se na ovaj znak. Rusi imaju Z – sunce,
Ukrajinci imaju ᵶ, ravnodnevnicu sunca. Ako rat postavimo na metafizički i simbolički nivo, možemo reći da stvari idu onim tijekom kako je netko unaprijed zacrtao da izravna poredak u svijetu.
KRUŽNI BEZ KRUŽNOG
U Iranu usred ničega imamo ovaj kružni tok. On nema svoju praktičnu svrhu jer je postavljen tamo gdje nema križanja.
Nama je zanimljiv njegov oktogonalni oblik i činjenica da linija siječe točno smijer istok-zapad, odnosno put prema Gabeli. Uklapa se u znak za Darmu i oktogonalnu zvijezdu koja predstavlja Veneru.
Negdje se oblici ove rune odnose na životnu energiju Chi. Kod Kineza to je ovaj znak,
kod Asteka ovaj:
Upravo kao ovaj oktogonalni kružni tok.
Kružnu strukturu sličnu ovoj pronašli smo u Indiji na nekakvom igralištu. Oktagon je podijeljen na četiri boje koje su dijametralno suprotne jedna drugoj. Žuta, plava, crvena i zelena temeljne su boje i njima se simboliziraju, između ostalog, i godišnja doba, s tim da ovdje umjesto žute – imamo bijelu boju.
GRAD ASTARA
Na granici Irana i Azerbejdžana, na zapadnoj obali Kaspijskog jezera – grad je Astara. Linija ide preko zabavnog parka na samoj obali. Zanimljivo je što se naziv grada poklapa s našom linijom i pričom. Astara/Estera– istok…
Trg u sklopu zabavnog parka u Astari preko kojeg prolazi linija.
Linija ide po sredini restorana u obliku dvorca, s izraženom osmerokrakom, kakvom se predstavlja Venera.
Iako je riječ o pretežno muslimanskom mjestu, ovaj prostor u Astari i u sakralnom je smislu pun simbolike i arhitekture karakteristične za ”slobodno zidarstvo”.
APOLONOV HRAM U GABELI
Salinas Price tvrdio je da je mjesto opservatorija u Gabeli bio Apolonov hram. Apolon kao sunčani bog ima osobine lovca i ratnika, jednako kao njegova polusestra i ljubavnica Artemida. To je priča o Jarilu i Mari, odnosno povratku proljeća. U raszgovoru s mještanima saznali smo da je Price dosta vremena provodio upravo ovdje kako bi mjerio i pratio kretanja sunca i zvijezda.
Morana i Jarilo kao korelativ Artemidi i Apolonu, priča o proljeću kao preslika stvari na nebu, konkretnije ekvinocija.
Vrh Avale pokraj crkve sv. Stjepana, gdje je Salinas provodio najviše vremena dokazujući tezu opservatorija.
LINIJE OSAM NAJVAŽNIJIH DATUMA U KOTAČU GODINE
2.VELJAČE – POČETAK CIKLUSA PROLJEĆA
Pravac prema vrhu Budisavine (ilirska gradina), a dalje prema hramu sunca u Baalbeku
21.OŽUJAK – VRHUNAC CIKLUSA PROLJEĆA
Ovaj segment već smo obradili u članku.
1.SVIBANJ – POČETAK CIKLUSA LJETA
pravac prema velikoj gradini na brdu Gnjezdac
24.LIPANJ- VRHUNAC LJETNOG CIKLUSA
Pravac prema Suhića gradini, a dalje prema Astani i Shanghaiju
2.KOLOVOZ – POČETAK CIKLUSA JESENI
Pravac prema gradini iznad Gnjilišta
22.RUJAN – VRHUNAC CIKLUSA JESENI
Linija jesenskog ekvinocija identična je liniji proljetnog.
1. STUDENI – POČETAK CIKLUSA ZIME
pravac na kojem se u blizini nalaze Arheološki muzej Narona i crkva Gospe Snježne Vid
25.PROSINAC – VRHUNAC CIKLUSA ZIME
Pravac prema nekropoli stećaka Vinine. Pravac preko Gabele spaja Betlehem u Izraelu s Betlehemom u SAD-u.
POLUOTOČIĆ PRIROVO NA VISU
Linija ide preko poluotočića Prirovo na Visu. Pojam ’’pri rovu’’ odnosi se na nešto pri udubljenju, rupi. Nešto slično imali smo u krateru Ramagarh. Na češkom ’’rov’’ ili ’’rovno’’ znači ’’pravo’’. Prirovnie znači ‘’usporedno’’. Upućuje li možda ’’ravno’’ na ravnodnevnicu i ’’usporedno’’ na usporedan, paralelan hod dana i noći? Sam izraz ’’rov’’ podsjeća na Ravanu kojega je Rama ’’zakucao’’ u rov.
Na Prirovu je franjevački samostan sv. Jeronima. Tu je bio nekad rimski amfiteatar, prije rimskog grčki, i tako u nedogled možda. Linija ide preko moguće lokacije čuvenog spomenika Viški lav. Riječ je o spomeniku Hrvatima koji su kao topovsko meso stranaca poginuli u borbi Austrijanaca i Talijana. Spomenik je danas u Italiji jer su ga Talijani ukrali kad su ukrali i Vis. Sveti Jure i Jeronim česti su kršćanski supstituti za Jarila (sunce).
Životinja koja često simbolizira sunce je divlja mačka (negdje lav, negdje tigar, negdje leopard). Ovdje je lav. Lovac Rama jahao je tigru.
Viški lav danas krasi dvorište Pomorske akademije u Livornu
Ime otoka Visa podsjeća na Višnua. Višnu i Šiva čine muško-ženski dualizam. Vesna je možda izvedenica od Višnua, njena varijacija je Višnja, a to se poklapa i s Vesninim imendanom na ravnodnevnicu. Rama je utjelovljenje Višnua, a ovdje imamo Vis, u Indiji – Ramagarh, na liniji ekvinocija. Višnu, rekli smo, balansira između Brahme -stvaranja i Šive -uništavanja.
Imamo sličnost između riječi Šiva, Živa i ševa. Rekli smo da su Slaveni slavili pticu ševu na ravnodnevnicu. Živa je slavenska inačica indijskog boga Šive i dolazi nakon izravnavanja, poravnavanja računa, odnosno kada se otvore vrata proljeća. Ona donosi sam život. U dugom ciklusu ona doslovno šiva niti života, kao grčka Parka. Zato na kraju uništi ono što je za baciti i otvori vrata mladim pupoljcima, mladencima koji se vjere nakon pobjede nad tamom, nad zimom, nad bikom koji je ljepotu slobodne žene, lovice, strijelca, bio zarobio u podzemlje. Horoskopski znak ovan počinje 21. ožujka. Sunce u ovnu upravo je Jarilo, a kad se razjari, onda je Mars/Mart – bog rata.
Zanimljiv je i vulgarizam ’’ševa’’ kao pejorativan naziv za spolni čin muškarca i žene. Na simboličkoj razini seks je spajanje ova dva principa. Kompaktibilan je proljeću i razdoblju slavljenja proljeća kao takvog. Vrlo je moguće da se i izraz vuče iz tih davnih vremena kada se slavila ševa – simbol proljeća i ljubavi.
Naravno, sve ovo što smo naveli, plod je analogije, introspekcije i usporedbe različitih izvora sa željom da se ukaže na ono što je zajedničko svim tim stvarima. Mi nemamo resursa da bi se upustili u konačno rasvjetljavanje tajne Troje. Za to su nužni stručnjaci iz raznih povijesnih struka. Držimo se jedne od teza koje je iznio Salinas Price a ona se tiče mogućeg trojanskog opservatorija. Salinas je tvrdio da je linija ekvinocija jedna od ključnih stvari za zemljopisno razaznavanje Ilija. Mi smo ovdje napravili razne poveznice. Kao što vidite, sve se na čudan način poklapa.
Neke od lokacija na liniji:
Zaključak svatko izvlači za sebe.
