Posjetili smo jednu neobičnu stijenu koja se nalazi na čapljinskoj Gradini. Riječ je o stijeni koja kad se gleda iz određenog kuta, neodoljivo podsjeća na ljudsku glavu. Motiv našeg dolaska bio je članak Mate Puljka ”Zora u šafran plaštu”. Taj članak počinje prisjećanjem na razgovor Mate Puljka i Domagoja Nikolića, također istraživača naše drevnosti, u kojem Nikolić govori da se Troja nalazi tamo gdje su Orionova glava i Feniksov zdenac. I doista ova stijena podsjeća na divovsku glavu, a ona gleda u pravcu Mogorjela, gdje je prema Puljku vjerojatno zdenac. Koga zanima tematika, o tome može detaljnije pročitati ovdje:
ili pak vidjeti ovdje:
Uglavnom Puljak navodi mogućnost da je upravo ova glava – tajna šifra mistične lokacije Oriona, diva – orijaša iz Ilijade, pogotovo zato što ona nije vidljiva jasno, i samo se iz određenog kuta može nazrijeti.
Bilo kako bilo, ili pak ne bilo, bio ovo samo slučajan geološki fenomen ili neka drevna šifrirana poruka, oblik ovog kamenja u točno određenom kutu ljudskom oku stvara sliku diva, i to diva koji sjetno gleda u pravcu Čapljine, i iz čijeg oka teče ogromna suza.
Neobični oblici stijena i ostalih stvari u prirodi u svijetu postaju turističke atrakcije. Obično se za svaku od njih veže i neka legenda. Za ovu iznad Čapljine nitko i ne zna, a kamoli da nam je poznata nekakva legenda.
Stijena koja liči na divovsku glavu iz čijih očiju teče suza
Stijena se nalazi u podnožju ostataka Male gradine a to je vrlo značajan podatak.
Geolog Goran Glamuzina tvrdi da je cijela gradina bio jedan ogromni grad a Mala gradina bila mu je svetište – Akropola. Lokacija naše glave prati glavni megalitski bedem akropole. Znači nalazi se uz samo svetište grada.
Vrlo su zanimljive i stepenice na samom vrhu brda koje su uklesane u stijenu i kojima se vjerojatno spuštalo do jedne, vrlo dobro skrivene, pećine. Zub vremena učinio je da se kamenja s uklesanim stepenicama raštrkaju i uruše, ali se one jasno vide na više kamenih gromada. Sve to ukazuje da je pećina imala vrlo značajnu ulogu (možda ritualnu?)
rekonstrukcija grada na Gradini geologa Gorana Glamuzine
Stepenice uklesane u kamen, za koje malo tko zna, vode to pećine na samom vrhu gradinskog brda.
unutrađnjost pećine pdsjeća nas na ritualna mjesta
Zanimljivo je da se od vrha Male gradine prema jugoistočnim obroncima pružaju kaskadne terase, kakve su vidljive i na ostalim našim mjestima koja skrivaju mistične lokacije. Sličnu stvar možemo vidjeti u Daorsonu, ispod Zlatne gomile na Bivoljem Brdu, ispod Ćorića gomile u Gabeli, ispod Orlova kuka pokraj Škrke (gradine nedavno pretvorene u vidikovac) i slično.
Za vrijeme Austro-ugraske, kao i za vrijeme komunizma, vršena su pošumljavanja goleti. No mnoge od tih goleti su sadržavale ostatke davne civilizacije. Obično bi se sadili borovi. Na gradini baš u tom dijelu vidimo masu borova koji su sađeni kao dio omladinskih radnih akcija u vrijeme komunizma.
Orionova glava nalazi se upravo u tim, borovima zasađenim, i prema jugoistoku okrenutim kaskadama na Gradini.
U gustišu umjetno zasađene borove šume mogu se pronaći ostatci čitavih zidova ilirskog stila građenja
Osim Male gradine, tu je i Velika gradina koja na satelitskim snimkama ima zanimljivu formaciju u obliku koncetričnih krugova, kakve se često može vidjeti na našim brdima. Vrlo često na takvim mjestima vegetacija je dijametralno suprotna onome izvan krugova. Ako se zeleni unutar krugova, suho je izvan, i obratno.
Divovske strukture Velike gradine na satelitskoj snimci. Vegetacija unutar krugova je zelenija u odnosu na onu izvan krugova. Nažalost vidi se da je ovdje probijen put za paraglajedere
Mala gradina se pak obrušila na dvije strane od repetitora. Repetitor i križ su na mjestu glavne akropole prema Glamuzini. Od akropole prema podnožju obrušili su se nepregledni komadi građevinskog kamenja. No nije sve razrušeno. I ovdje nalazimo tragove ogromnih zidova i keramike.
dobar građevinski komad bloka viri iz razbacanog kamenja podno male gradine
ostatci keramike ispod Male gradine (vjerojatno čep za amforu)
ostatci sačuvanog zida na Maloj gradini
Ostatci obrušenog gradivnog kamenja na Maloj gradini i znak Dinama preko istog (nikao u novije vrijeme)
Nadamo se da će ovaj kratki osvrt malo više potaknuti ljude na istraživanje nepresušnog izvora koji se zove zavičaj, pa možda nekad i ova neobična stijena postane jedan od turističkih bisera Čapljine. A opet s druge strane, možda je divu u stijeni potreban samo mir i da je daleko od očiju ljudi koji pokvare svaku ljepotu…
